****

* * *

Omer ibn Abdul-Aziz je bio na putovanju sa halifom Sulejmanom ibn Abdul-Melikom kada se nebo naoblacilo i pocela padati jaka kiša, a sa svih strana je grmilo i sijevalo. Zbog tmine koju su napravili gusti oblaci, i sijevanja munja i gromova, njih dvojica su se nasmrt prestrašili.

U jednom trenutku se Omer ibn Abdul-Aziz poceo smijati, pa ga je Sulejman upitao: ”Zašto se smiješ, zar ne vidiš u kakvom smo teškom i jadnom stanju?” A Omer mu na to rece: ”O vodo pravovjernih, ovo su tragovi Allahove milosti ( aludirajuci da je kisa Allahova milost ) , pa pogledaj kako smo se prestrašili, a šta tek misliš o tragovima Allahove srdžbe i kazne ?”

* * *

Komentariši